Park prirode Zagorske gore

O parku

Područje Parka prirode Zagorske gore obuhvaća Maceljsku goru, Ravnu goru, Strahinjščicu, Ivanščicu i Bednjanski kraj. Očuvani prirodni krajobraz područja karakterizira kombinacija brežuljkastih predjela prekrivenih najčešće hrastovom šumom, brojnih poljoprivrednih i travnjačkih površina te dolina uz rijeke i potoke gdje su se formirala seoska naselja. S obzirom na dugu povijest ljudskog djelovanja, područje obiluje, osim karakterističnim prirodnim, brojnim poluprirodnim i umjetnim staništima, što posljedično povećava raznolikost biljnih i životinjskih svojti.
Područje odlikuje zanimljiva georaznolikost i bogata geobaština kao posljedica burne geološke prošlosti proteklih 350 milijuna godina vidljive u različitim vrstama stijena. Sedimentne stijene ukazuju da je ovaj prostor u prošlosti bio more ili jezero, eruptivne stijene na prisutnost vulkanske aktivnosti, dok su metamorfne stijene dokaz izrazite tektonske aktivnosti. Jedna od osobitosti područja predloženog za zaštitu su bogata paleontološka i arheološka nalazišta. Špilja Vindija je, uz Hušnjakovo, jedino nalazište fosilnih ostataka neandertalaca u Hrvatskoj te je zbog toga, ali i drugih nalaza jedno od najznačajnijih paleolitičkih nalazišta u ovom dijelu Europe. Uz Vindiju potrebno je spomenuti i Mačkovu špilju s fosilnim ostacima špiljskog medvjeda. Obje špilje su zaštićene kao kulturno dobro i paleontološki spomenici prirode.
Pročitaj više

Prirodna baština

S preko 1200 zabilježenih biljnih svojti, što čini čak petinu hrvatske flore, područje Parka prirode je po svojoj botaničkoj vrijednosti jedno od najznačajnijih u Hrvatskoj.
Unutar Parka nalaze se travnjačka staništa izdvojena kao područja ekološke mreže Natura 2000 upravo s ciljem očuvanja ciljnih vrsta leptira koji su od značaja ne samo za RH nego i za EU: močvarna riđa (Euphydryas aurinia), danja medonica (Euplagia quadripunctaria), kataks (Eriogaster catax), Grundov šumski bijelac (Leptidea morsei) i kiseličin vatreni plavac (Lycaena dispar). Osim navedenih vrsta leptira, zanimljiv je nalaz vrbolikinog ljiljka (Proserpinus proserpinana) na Strahinjščici jer prvi nalazi tog leptira s područja Hrvatske datiraju iz 1869. i 1892. godine, nakon čega je uslijedio dugi period bez opažanja vrste, a danas se bilježi svega na pet lokaliteta u Hrvatskoj, među kojima je i Strahinjščica. Vodotoci, pogotovo potok Bednja, povoljna su staništa za strogo zaštićenu vidru (Lutra lutra). Vodena staništa, poput lokva i bara, značajna su za faunu vodozemaca, posebno žutog mukača (Bombina variegata) strogo zaštićenu vrstu, ujedno i ciljnu vrstu za očuvanje na tri područja ekološke mreže: HR2000369 Vršni dio Ravne gore, HR2000371 Vršni dio Ivančice i HR2001115 Strahinjčica.
Pročitaj više

Kulturno - povijesna baština

Naselja smještena unutar granica područja predloženog za zaštitu su mala, ruralnog karaktera i prostoru daju pitoreskan i prepoznatljiv izgled. Osim prirodnih vrijednosti i pitomog krajolika, osobitost ovog područja su bezbrojna graditeljska djela prošlih stoljeća.
Brojni utvrđeni gradovi (burgovi), kurije, ljetnikovci i dvorci s prepoznatljivim perivojima predstavljaju specifičnu i vrlo vrijednu graditeljsku, kulturnu i povijesnu vrijednost ovog prostora. Materijalna i nematerijalna kulturna baština odraz je ljudskih aktivnosti i smještaja područja predloženog Parka kako u prostoru, tako i u vremenu. Kulturna je baština, jednako kao i njegove prirodne vrijednosti, jedan od temelja za turistički razvoj ovog kraja.
Pročitaj više

Pogled kroz oči posjetitelja

vrh stranice