Park prirode Vransko jezero Park prirode Vransko jezero

16°
17.4°
  • Danas
    min:13°
    max:13°
  • Sutra
    oblačno
    min:6°
    max:18°
  • Subota
    vedro, danju sunčano
    min:7°
    max:12°
  • Nedjelja
    vedro, danju sunčano
    min:9°
    max:15°

Stanje vremenskih uvjeta od 23:00 CET (21.11.2024.)

Podaci preuzeti sa DHMZ

Priča o parku

Jezero s mediteranskom klimom. Najveće prirodno jezero i jedno od najvećih močvarnih područja u mediteranskoj Hrvatskoj. Utočište ugroženim pticama, zimovalište za oko 100 000 ptica vodarica. Jezerski raj sportskih ribolovaca i biciklista od mora dijeli vapnenački greben. Poseban doživljaj različitosti voda na tako maloj udaljenosti. More uz jezero? Ili jezero tik do mora? Opis lokacije ovisi samo o tome koje vam je plavetnilo draže.

Jezero i more u najbližem susjedstvu, tako bismo opisno mogli locirati Vransko jezero – najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Uronjeno u mediteransku klimu, ali ne i veliku dubinu, jer jezero je duboko od dva do najviše pet metara, Vransko je jezero prirodni fenomen potopljenog krškog polja krcat životom.

 

Po položaju i brojnim obilježjima ovo je jezero posebnost u Hrvatskoj, ali i širem europskom prostoru. Prirodni je fenomen kriptodepresije koja stvara jedinstvenu pojavnost jezerskog života.

 

Radi se, naime, o zemljopisnoj pojavi u kojoj je površina vode jezera iznad razine mora, a dno ispod nje. Ispod velike nakupine mulja, koja na nekim mjestima prelazi i preko 20 metara, nalazi se nepropusni flišni sloj stijena. To je nepropusna barijera i voda ne može oticati u krško dno. Uski krški greben, pak, prirodna je barijera između jezera i mora, no zbog svoje poroznosti more ulazi u jezerske vode i zaslanjuje ju.

 

Život se ovdje bučno glasa i to u zvuku ptica. Poseban je ornitološki rezervat u kojemu prezimljuje preko 100 000 ptica vodarica.

 

Zbog očuvanosti velike površine tršćaka i ugroženih vlažnih staništa, jezero je ornitološki raj. Uvršteno je u listu važnih ornitoloških područja u Europi (Important Bird Areas in Europe) te na Ramsarski popis močvarnih staništa od međunarodne važnosti.

 

Ekološka vrijednost prostora je neizmjerna i bezrezervno nudi sve potrebno za život biljaka i životinja bujajući u raznolikosti. 

 

Prostor Parka prirode Vransko jezero obrastao je dijelom rogozom, šašem i trskom pa podsjeća i na travnjak premrežen plitkim barama i cvijećem koje oblijeću leptiri. Tu su i vretenca i mnogobrojne vrste kukaca i sav prisutan život ovdje je tkivo ekosustava koji je jednako dinamičan kroz cijelu godinu.

 

Ljubitelji ptica ovo mjesto upisuju u mapu nezaboravnih iskustava. Ovdje se iz skrovišta može promatrati njihov život, gniježđenje i briga za mlade. Cijeli životni ciklus. Vransko jezero vrelo je ornitofaune i do sada je zabilježeno 256 vrsta ptica od kojih se više od 100 gnijezdi na području Parka prirode.

 

Među pticama gnjezdaricama četiri su ugrožene vrste na europskom području, a sedam u hrvatskom prirodnom okruženju.

 

Za ugrožene vrste čaplju dangubu i malog vranca ovo je jedno od rijetkih gnjezdilišta u Hrvatskoj.

 

Najvredniji dio parka, u biološkom i ekološkom pogledu, upravo je ornitološki rezervat. U njemu se odmaraju i hrane brojne ptice preletnice u vrijeme seljenja iz hladnih europskih krajeva u tople afričke (i nazad).

 

Zabilježen je i veliki broj jedinki pojedine vrste, a razlog njihovom velikom broju jest sve veća ugroženost takvih staništa u Europi.

 

Močvare su uništavane, doživljavane nepoželjnima i njihova je površina u Europi jako smanjena. Stoga je Vransko jezero i europska oaza. I samo je Vransko jezero u prošlosti imalo veću površinu. No, močvarni su dijelovi pomalo pretvarani u plodne poljoprivredne površine, isušivalo se zbog sadnje povrća i ratarskih usjeva. Ta je zemlja dobrim urodima nagrađivala rad ravnokotarskih ljudi. Veliki broj nepresušnih izvora vode, sunce, blagost mediteranske klime pružile su poljodjelstvu  idealne uvjete.

 

Voda je bogata ribom. Nema tog sportskog ribolovca koji ne poznaje ove vode. Zna se da se ovdje dolazi zbog šarana, soma i štuke – vrsta koje ove jezero čine ribičkom mekom.

 

Jegulja, koja je uz riječnu babicu jedina autohtona riblja vrsta jezera, strogo je zaštićena na području Parka prirode Vransko jezero. Ova je životinja pravi prirodni fenomen. Mrijesti se u dalekom Sargaškom ili Sjevernoatlanskom sargaškom moru. Mlade i male jegulje s tih mjesta putuju potom toplom Golfskom strujom prema našoj obali i stižu i do Vranskog jezera. Spolno zrele vraćaju se opet u sjeverne vode gdje i ugibaju nakon mriještenja.

 

U bočatoj vodi jezera živi jedinstvena kombinacija morskih i slatkovodnih vrsta što lokaciju čini svjetski atraktivnom za ribolovce. Vransko je jezero s morem povezano umjetnim kanalom Prosika, koji je probijen još 1781. godine i spaja jezero s Pirovačkim zaljevom.

 

Prokop je napravljen kako bi višak vode u kišnim razdobljima mogao otjecati, a to je bilo važno jer se tako sprečavala poplava Vranskog polja.

 

Prosika je, ipak, unijela u jezero biološke i ekološke promjene. U razdobljima nižeg vodostaja u jezero dotječe više morske vode koja mijenja kemijska i biološka svojstva vode, što mijenja i biljni i životinjski svijet.

 

Vodu jezero dobiva iz nekoliko izvora; najvažniji su Škorobić, Vrilo, Biba i Pećina. Izvori Pećina i Škorobić nalaze se u mjestu Vrana, po kojemu je i Vransko jezero dobilo ime.

 

Ako jezero opisujemo kroz brojke – ovo je njegova slika. Dugo je više od 13 kilometara, duboko prosječno do četiri metra, a površina mu je oko 30 četvornih kilometara. Vodostaj se godišnje koleba maksimalno dva metra, a prosječno metar.

 

Četrdeset kilometara duga je panoramska staza oko jezera tako da je Vransko jezero često birano odredište biciklista. Oni koji uživaju u šetnjama iskoriste lučicu Prosika za stanku u prirodi, barem za prikupljanje energije za produžetak šetnje do vidikovca Kamenjak koji nagrađuje pogledom kakav se rijetko pruža – i na jezero i na dalmatinske otoke.

 

Položaj Vranskog jezera, smještenog uz more, izvor je svih njegovih atrakcija i bogatstva bioraznolikosti. U neposrednom je okruženju uzvisina Kosovac, prema moru prostire se greben visine do 110 metara, a u širem okruženju je i Velebit koji ima svoj, nedovoljno istražen utjecaj na hidrologiju Parka prirode.

 

Jedinstveni položaj jezera oduvijek je privlačio ljude. I u kulturama Liburna, Rimljana, Hrvata, Turaka i Mlečana, na što nas upućuju arheološki nalazi, Vransko je jezero bilo cijenjeno i važno.

 

Ono je u svom spoju jamstvo posebnog doživljaja. Potpuno različiti, a dobrosusjedski krajolici ovdje se prostiru za užitak boravka u prirodi. More i otoci, mediteranska močvara i ruralnost Ravnih kotara. Možda je moguće reći da je Vransko jezero nepogrešivo odredište za izbirljive. One koje je teško zadovoljiti, jer na malom prostoru žele različite doživljaje. Neće pogriješiti. Moguće je reći da je Vransko jezero i mjesto za one neodlučne. Jer je neobično zahvalna točka iz koje u najkraćem vremenu možete do dalmatinskog otoka, ali se i brzo vratiti ribičkom štapu u iščekivanju morske ili riječne ribe, ili uživati u izobilju poljodjelstva Ravnih kotara.

Pročitaj više

Parkovna iskazica - informacije o parku

Prirodna baština

Ptice su glavni fenomen zaštićenog područja. Ovdje povremeno ili stalno boravi 256 vrsta, što čini 65 posto svih ptičjih vrsta u Hrvatskoj. Na području Parka nalazi se 95 zakonom zaštićenih vrsta i 51 zakonom strogo zaštićena biljna svojta. Stanište obale jezera, vlažne i poplavne livade, nisu prirodni ekosustav.

Stvorio ih je čovjek košnjom ili ispašom stoke i time omogućio rast rijetkim biljkama koje ne rastu u šumi ili šikari. Vransko jezero obiluje ribom, a pojedine vrste poput cipla putnika i jegulje svojom migracijom govore o redovitoj povezanosti jezera s morem. 

Biljni svijet

Močvarni ekosustav tršćaka i poplavnih livada Vranskog jezera među najugroženijim je staništima svijeta. Poput ogromne spužve, vlažna područja zadržavaju vodu i tako sprečavaju suše i poplave. Tlo i biljke pročišćavaju vodu. Korijenjem zadržavaju sediment i tako sprečavaju eroziju. Dosadašnjim istraživanjima zabilježeno je 707 vrsta biljaka. Većina biljaka na području Vranskog jezera izrazito je zanimljiva.

 

Slatkovodno prostranstvo jezera pri svojem dnu krije podvodno bilje iz porodice parožina, izgledom sličnim preslicama. Prostrani tršćak osim uloge ključnog močvarnog staništa staništa ima još jednu važnu ulogu – pročišćavanje vode. Upravo zbog svoje veličine trska iz vode upija hranjive tvari koje su joj potrebne za rast i na taj način sprečava da višak hranjivih tvari s poljoprivrednih površina u slijevu Vranskog jezera dospije neposredno u jezero. Kad ne bi bilo te funkcije trske, mnoge rijetke i ugrožene vodene životinje i biljke ne bi mogle živjeti u ovom ekosustavu. Suprotnost jezeru na njegovim sjevernim obalama predstavljaju staništa suhih travnjaka koja mame aromom kadulje, smilja i vriska.

 

Na području Parka nalazi se 95 zakonom zaštićenih vrsta i 51 zakonom strogo zaštićena biljna svojta. Stanište obale jezera, vlažne i poplavne livade, nisu prirodni ekosustavi. Stvorio ih je čovjek košnjom ili ispašom stoke i time omogućio rast rijetkim biljkama koje ne rastu u šumi ili šikari. Većinu obalne zone jezera prekriva pojas guste trske.

Životinjski svijet

Izvori slatke vode, rijeke i jezera u mediteranskom kršu, neprocjenjivo su bogatstvo. Vransko jezero obiluje ribom, a pojedine vrste poput cipla putnika i jegulje svojom migracijom ukazuju na redovitu povezanost jezera s morem. U parku su zabilježene 32 vrste vretenaca, kukaca i spretnih letača koji čine važan dio hranidbenih mreža jezera, zbog položaja između manjih beskralješnjaka kojima se hrane te riba, vodozemaca i ptica kojima i sami predstavljaju vrijedan plijen.

 

S velikim brojem vlažnih i močvarnih staništa Vransko je jezero obitavalište vodozemaca. Prisutno je osam vrsta vodozemaca od kojih su tri na Crvenoj listi Hrvatske. Svih osam ugroženo je na razini Europe. Većina je vodozemaca zakonom zaštićena. Najbrojnije su velika zelena žaba (Rana ridibunda), gatalinka (Hyla arborea) te šumska smeđa žaba (Rana dalmatina) i žabe krastače (Bufo sp.). Nešto rjeđe mogu se naći daždevnjaci (Salamandra salamandra), mali vodenjaci (Triturus vulgaris) i žaba žuti mukač (Bombina variegata).

 

Posebnost Vranskog jezera je i u raznolikosti staništa koja su vrlo povoljna za gmazove. Na području Vranskog jezera živi 20 vrsta gmazova. Neki od najpoznatijih gmazova koje ovdje možete susresti su barska kornjača (Emys orbicularis) i obična čančara (Testudo hermanni), zatim gušteri – blavor (Ophisaurus apodus), primorska gušterica (Podarcis sicula), veliki zelembać (Lacerta trilineata), zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i zmije – šara poljarica (Coluber gemonensis), bjelica (Elaphe longissima), bjelouška (Natrix natrix), ribarica (Natrix tesselata), poskok (Vipera ammodytes) i druge. Sve vrste gmazova, osim poskoka, zakonom su zaštićene.

Ornitološki rezervat

Ornitološki rezervat odlikuje se velikom biološkom raznolikošću ptica. One su i glavni fenomen zaštićenog područja. Tu povremeno ili stalno boravi 256 vrsta, što je 65 posto svih ptičjih vrsta u Hrvatskoj. Od toga se čak 102 vrste ptica gnijezde, 87 zimuje, a za vrijeme seobe na Vranskom jezeru radi hrane i odmora zaustavi se preko milijun preletnica. U trsku radi hranjenja i zaklona zalaze brojne vrste malih ptica poput lastavica, bregunica i grmuša. U tršćaku noći i više od 300 000 lastavica, a velika jata čvoraka znaju zacrniti nebo kad ujutro izlijeću iz svog noćnog počivališta.

 

Muljevite i šljunkovite obale većinom se nalaze na plitkim sjeverozapadnim obalama u ornitološkom rezervatu. Pad vodostaja u jesenskom razdoblju utječe na stvaranje sprudova i zona s različitim dubinama vode koje omogućuju hranjenje brojnim vrstama vodenih ptica. Ćurlini, čaplje, žličarke i ibisi vrste su plićaka, ptice koje se hrane gacajući u plitkoj vodi i na obali. Kako jedni drugima nisu konkurencija, a hrane u njima privlačnoj muljevitoj trpezi ima za sve, u plićacima dubine do 20 cm zajednički se hrane raznoliki žalari, prutke, šljuke i drugi ćurlini. Zaštitni znak Parka prirode velika je ptica zmijolikog vrata po imenu čaplja danguba (Ardea purpurea). Duge noge omogućuju joj uspješan lov i prehranjivanje gacanjem po kanalima i poplavljenim tršćacima. Ime je pomalo nepravedno dobila zbog izrazite strpljivosti pri dugotrajnom i nepomičnom načinu lova u plitkoj vodi gdje vreba svoj plijen – ribe, kukce i vodozemce. Za gniježđenje ove vrste potrebna je točno određena razina vodenog stupca u tršćaku pa opstanak jedine gnijezdeće populacije čaplji danguba u priobalnom dijelu Hrvatske, na Vranskom jezeru, ovisi o dovoljnim dotocima vode u jezero. Najveća su joj prijetnja uništavanje i isušivanje močvarnih područja.

Pročitaj više

Kulturno-povijesna baština

U neposrednoj okolici jezera u srednjem vijeku izgrađen je stari grad Vrana. Benediktinski samostan poslije su koristili i vitezovi templari, a unutar zidina dugo su se čuvale insignije – simboli vlasti hrvatskog kraljevstva.

Turistička je atrakcija turski han Jusufa Maškovića iz 16. stoljeća. To je bilo svratište i prenoćište, svojevrsni motel islamskog svijeta u rubnom području današnjeg Parka. To je ujedno najzapadniji spomenik islamske kulture u Europi.

Povijest Vranskog jezera

Najstariji ostaci ljudske aktivnosti na Vranskom jezeru stari su oko 3000 godina. Blaga klima, plodno tlo i bogatstvo vode oduvijek su privlačili ljude koji su se bavili zemljoradnjom, stočarstvom, ribolovom i lovom. Brojni arheološki lokaliteti na Vranskom jezeru svjedoče o važnosti mediteranske močvare za čovjeka. Voda Vranskog jezera kroz povijest je bila i ostala inspiracija brojnim civilizacijama, od plemena Liburna, kada jezero prvi puta dobiva ime, do republika, kraljevstava i carstava Rimljana, Starohrvata, Turaka i Mlečana.

 

U 4 st. rimski vodovod svakodnevno je 40 km udaljen Zadar opskrbljivao svježom vodom iz izvora Pećina kod sela Vrana. Taj vodovod nije samo snabdijevao Zadar, nego i sva usputna rimska poljoprivredna imanja, ville rustice. Po sačuvanim zapisima i kartama, Vransko je jezero bilo vrlo važna trasa rimskih javnih puteva, poput scardonske magistrale od Nina do Skradina, vrlo frekventne ceste izgrađene u ravnoj liniji uz brojna vrela koja do danas nose predrimske nazive.

 

U neposrednoj okolici jezera u srednjem vijeku izgrađen je stari grad Vrana. Benediktinski samostan poslije su koristili i vitezovi templari, a unutar zidina dugo su se čuvale insignije ili simboli vlasti hrvatskog kraljevstva. Turski han Jusufa Maškovića iz 16. stoljeća, svratište i prenoćište, svojevrsni motel islamskog svijeta u rubnom području današnjeg Parka, najzapadniji je spomenik civilne islamske kulture u Europi.

 

Upravljanje prirodnim resursima Vranskog jezera

 

Feudalni sustav 18. stoljeća, na Vransko jezero (tadašnji vranski feud) donosi prve oblike cjelovitog upravljanja vodnim režimom i ribljim fondom jezera kroz najveći hidrotehnički zahvat ovih prostora – prokopavanje kanala Prosika te isušivanje velikog poplavnog područja Vranskog polja i njegovog intenzivnog privođenja poljoprivredi.

 

Franjo Borelli (1704.–1762.), sin kapetana kninske tvrđave Bartula Borellija, dobiva u posjed vranski feud 1752. godine. Cijeli feud zatečen je zarastao u močvaru i trnje i u potpuno zapuštenom stanju. Novi gospodar uhvatio se vizionarskog posla uređenja i melioracije Vranskog polja u čemu je uz veliki vlastiti i trud svojih nasljednika nakon 18 godina rada u potpunosti uspio. Nakon prokopa kanala Prosika 1770. godine razina Vranskog jezera spustila se jednokratno za 3 metra, a veliki vodeni val ostavljao je trag na morskoj površini sve do Betine na susjednom Murteru.

 

Istovremeno s prokopom kanala i nakon njega provodila se pod nadzorom najboljih inženjera melioracija Vranskog polja na sjeverozapadu. Nakon dovršetka radova nastupila je prava renesansa vranskog feuda koji je bio primjer modernog, velikog i dobro upravljanog posjeda. Kanal je krajem 19. stoljeća zbog nedovoljne propusnosti neznatno produbljen, a konačni profil kanala širine 8 metara i s pragom od 30 centimetara iznad mora postignut je 1948. godine. Prvotno je kanal bio znatno plići i širok 4 metra.

 

Prostor Modrava, koji u jednom dijelu presijeca kanal Prosika, uska je kopnena prevlaka između mora i Vranskog jezera, površine 12 četvornih kilometara. Stotine modravskih ograda fino isprepletenih u divovskoj mreži, nadovezujući se jedna na drugu i tvoreći svojim zidovima, gomilicama i putovima modravsku kamenu čipku, monumentalno su djelo betinskih i murterskih težaka koji su iznimnom vještinom i mukotrpnim radom početkom 20. st. iskrčili krš, zasadili i podigli tisuće trsova, te stabala maslina, smokava i višanja. Za manje od 50 godina stvorili su nekadašnji najkompaktniji i najljepši maslinik istočne jadranske obale.

Pročitaj više
c5419eb1-2b8d-49c7-968b-db66aba14efc.jpeg Damir Kovacic - fotografija autora D.K. Ujedinjeno Kraljevstvo 4c028d0a-6d5d-483e-95ca-b7363ab02aab.jpeg Anamarija Kovačić - fotografija autora A.K. Hrvatska
6050db65-c15c-40a5-8fe6-0de8281e04a7.jpeg Damir Kovacic - fotografija autora D.K. Ujedinjeno Kraljevstvo
4fc69c36-4da4-46b4-9394-a5fd8940322a.jpeg Damir Kovacic - fotografija autora D.K. Ujedinjeno Kraljevstvo
b036d47f-77fb-46d2-9665-656be8b68bfe.jpeg Petra Štrbenac - fotografija autora P.Š. Hrvatska
28e961f2-bfc9-47e2-b6ce-010d117ad562.jpeg Damir Kovacic - fotografija autora D.K. Ujedinjeno Kraljevstvo
629a1098-ba15-4aa0-9457-567c92452b31.jpeg Damir Kovacic - fotografija autora D.K. Ujedinjeno Kraljevstvo
6bee689d-0e3d-4cd0-b28d-b6dd59250b63.jpeg Damir Kovacic - fotografija autora D.K. Ujedinjeno Kraljevstvo
941afe07-5aba-48ce-a2f1-dfcae52516c8.jpeg Damir Kovacic - fotografija autora D.K. Ujedinjeno Kraljevstvo
Osvježi sadržaj
vrh stranice